Uzgojni centar tetrijeba gluhana "Gorski kotar" u Prezidu djeluje već više od tri godine, a ove je godine došlo do prvih konkretnih rezultata - pilića, koje do sada u Hrvatskoj nitko nije uspio uzgojiti iako je bilo pokušaja što ih u knjizi "Tetrijeb gluhan u Gorskom kotaru" (str. 136 - 149) pomno opisuje pionir tetrijeba gluhana na našim prostorima dipl. ing Alojzije Frković. O Udruzi "Tetrijeb" i europskom projektu INTERREG, koji se intenzivno priprema, bilo je riječi u prošlim brojevima Lovačkog vjesnika, a bit će i ubuduće.

   Dr. sc. don Ivica Križ piše dnevnik umjetnoga uzgoja tetrijeba gluhana iz kojeg će uskoro nastati knjiga, koja će biti nastavak istraživanja koje je započeo lovac, inženjer Frković.

   Sve je počelo 19. siječnja 2012, kada je osnovana Udruga za zaštitu životinja "Tetrijeb", upravo na Križevu inicijativu. Ništa se, međutim, ne bi dogodilo bez timskoga rada Lovačkog saveza Primorsko-goranske županije i dr. sc. Josipa Malnara, Primorsko-goranske županije, Hrvatskog lovačkog saveza, Hrvatskih šuma, Grada Zagreba, Grada Čabra, Rotary cluba Rijeka i brojnih drugih donatora, kao i stručne pomoći dipl. ing. A. Frkovića, doc. dr. sc. Deana Konjevića, prof. dr. sc. Marijana Grubešića i dipl. ing. Ante Džaje, kojima srdačno zahvaljujemo na nesebičnom radu i bez kojih konkretan rezultat ne bi bio moguć.

REZULTATI U TREĆOJ GODINI

   Matično jato od dva mužjaka i tri ženke stiglo je iz Češke 26. listopada 2013. u 5 sati ujutro. Tijekom 2014. i 2015. mužjaci su pjevali, no izostala je pozivajuća poza kod ženki te parenje. Tek treću godinu, kada su mužjaci i ženke, postali spolno zreli, počeo je uspješan reprodukcijski proces. Naime, 29. ožujka 2016. počeo je svadbeni pjev dominantnog mužjaka Pelea u 15.30 sati, u trenutku hranjenja. Zanimljivo, pjevao je spuštena repa, vrlo stidljivo, oko dvije minute. Mužjaci u svadbenom pjevu vrlo malo jedu, uglavnom samo piju vodu, dok ženke jedu obilno, i to koncentrat, vitamine i minerale, zeolit, pupove lijeske i bukve, maslačak, smjesu za nošenje jaja ...

   Zanimljivo, dominantni mužjak Pele, koji je pario koke iz umjetnog uzgoja, pjeva cijeli dan, a ne samo ujutro i predvečer, kao što je to kod tetrijeba gluhana u divljini.

   Već 16. travnja 2016. alfa-muž­jak Pele intenzivno brusi, dok 19. travnja prva ženka daje pozivaju­ću pozu mužjaku za pare­nje. Nakon dva dana priključile su se još dvije ženke. Dominantni mužjak se 19 dana mučio s parenjem, odnosno ravnotežom, dok je stajao na ženki i doslovce samo pjevao, dok su mu se ženke izravno nudile. Ženke su se čak među­sobno počele tući za mužjaka, pa smo već pomislili na umjetnu oplodnju. Ipak, to su planinske ptice iz ledenoga doba, tako da im treba više vremena da se prilagode jer su vrlo nespretne. Dana 4. svibnja 2016. koka je u Uzgojnom centru snijela prvo neoplođeno jaje, dok je posljednje, 20. jaje, sneseno 31. svibnja 2016. Jaja su kamuflira­na smeđim pjegama i teže od 50 do 60 grama. Prvo fiksno parenje do­godilo se 8. svibnja 2016.

   Pijetao je vrlo iscrpno pjevao čak 64 dana, izgubivši kilogram težine. Svadbeni pjev je veoma dug, dok druge strane fiksno parenje traje samo 6 dana, od 8. do 14. svibnja 2016. Stoga će se nagodinu od 15. svibnja nadalje mužjaka koji aktivno sudjeluje u parenju staviti u karantenu čime će mu se skratiti pjev ubrzati i oporavak, koji je ove godine umalo završio smrću iscrpljenosti i neodrživog posta.

ŽENKE BIRAJU

   U vrijeme parenja kod umjetno ga uzgoja u prvoj fazi ponajprije ženke biraju mužjaka i pozivajuću pozu, zatim u drugoj fazi mužjak bira između ženki, koje se oko četiri minute prije fiksnoga parenja potuku za mužjaka, te ženku koju je izabrao oplodi.

   Obično bira ženku koja mu se manje nudi i ima neoštećen dugi rep, dok su ženke bez repa agresivnije prema ostalim ženkama i tijekom cijeloga se dana nude mužjaku, koji ih ignorira ispuštajući zvukove tuljenja. Što se tiče prehrane ženki kod nošenja jaja, osim redovite, raznih sjemenki i koncentrata za fazane, najviše vole jesti crve brašnare te lišće bukve i lijeske.

TEŠKO JE PRIKUPITI JAJA

   Najveći problem u ciklusu reprodukcije je hvatanje tetrijebovih jaja - od 20 jaja čak šest su bila oštećena. Naime, tetrijebice s neoštećenim repom nose jaja u gnijezdu, daleko od mužjaka dok tetrijebice bez ili sa oštećenim repom nose jaja na prečki ili razbacana po volijeri pokraj mužjaka, koji precizno malo kljucne jaje toliko da ga ošteti (ne jede ga) i time kod koke produljuje nošenje jaja, odnosne parenje. Kako bismo spriječili razbijanje jaja, na prečke smo stavili vreće od krumpira. Pravo je umijeće uhvatiti jaje koje je šumska koka u stresu često nosila u kvarcnom pijesku mužjaka. Kod koka neoštećenoga repa jaja u gnijezdu uvijek su prekrivena lišćem, a neke koke ih zakopavaju pod zemlju.

   Drugi problem javlja se kada sve koke izaberu jedno te isto gnijezdo za nošenje jaja na način da u jednom gnijezdu sjede dvije koke istodobno, dok treća nosi jaje u kvarcnom pijesku . Na žalost, nismo mogli privoljeti koke da svaka nosi u vlastitu gnijezdu. Treći problem javlja se kada koka počinje ležati na jajima, dok bi druga tamo htjela nositi jaja. Problem smo rješavali tako što smo dva dezinficirana kokošja jaja uvijek ostavljali u gnijezdu, a svako treće tetrijebovo uzimali iz gnijezda i skladištili ga.

   Jaja smo skladištili u tamnom prostoru na 11 stupnjeva Celzija zatrpana u kvarcnom pijesku kako bismo spriječili ulazak zraka. Svaki smo dan okretali jaja jedanput te ih polagali natrag u kvarcni pijesak i to tako da je šiljati dio jajeta uvijek bio na dnu gledajući vertikalno. Inače, dva sata prije stavljanja jaja pod domaću kvočku ostavili smo jaja na sobnoj temperaturi te lagano prozračili kompresorom.

DOLAZAK MLADUNACA

   Za prvo vlaženje perja kvočke upotrijebili smo alkohol kako bismo odstranili što više virusa i bakterija. Budući da je u volijeri od 30 četvornih metara premalen prostor za dva mužjaka i šest ženki podijeljen na tri boksa, predvidjeli smo da tetrijebice neće ležati na jajima 25 dana. Za inkubator se nismo odlučili zato što je znatno manja uspješnost valjenja pilića, mnogi imaju zalijepljena krila i često se pojavljuje bolest peroze (deformacije nogu).

   Odlučili smo se za kombinirani način: prvih 20 dana pod domaću kvočku, a ostalih pet u inkubator. U ovom se slučaju sprječava prijenos bolesti s kvočke na piliće i izlijeganje pilića je vrlo uspješno. Izlijeganje traje 25 dana, pilići se nakon toga stavljaju pod običnu trošnu žarulju od 60 W, koja ih grije i daje im svjetlost da mogu jesti i danju i noću.

BRZA PRILAGODBA

   Vrlo brzo počnu jesti, piti i kupati se U, kvarcnom pijesku. U prvim danima jedu bjelanjak jajeta, već drugi dan jedu mravlja jaja, crve brašnare, skakavce, nasjeckanu zelenu stabljiku poriluka, maslačak i, naravno, koncentrat, starter za purane. Vrlo se brzo razvijaju tako da jednodnevni pilići od 34 grama za 10 dana teže već 60 grama. Na sreću, ovdje se u uzgoju zasad nisu pojavile nikakve bolesti koje opisuju neki strani autori kod uzgoja tetrijeba gluhana. Kavez za piliće izrađen je od drva dimenzija 80 x 185 x 70 centimetara.

   Sadrži hranilicu, pojilicu i kupalište. Ove sam godine tijekom rujna izlegle tetrijebiće namjeravao prodati zbog nedostatka prostora. Uglavnom, riječ je o vrlo zahtjevnom i riskantnom pothvatu jer je za nas ovaj reprodukcijski ciklus bio vrlo nepredvidljiv,ali na kraju i vrlo uspješan, za što moram zahvaliti i mome ocu, dugogodišnjem lovcu Ivanu Križu, koji se brine o hranjenju ptica, donošenju svježih grana i plodova te čišćenju volijera.

Izvor: 7-8/2016 Lovački vjesnik

Tekst: Dr. sc. don Ivica Križ

Foto: Lovački vjesnik, Antun Kunštek 2001.